Skip to main content

Poruka - Damir Mikuličić

Poruka


Mamutska zdjela radio-teleskopa poslušno je, vođena prog-ramiranim radom elektromotora, pratila prividni hod neba uprta neprekidno u istu točku zvjezdanog mozaika. Osovine tisućutonske čelične konstrukcije okretale su se oku nezamjetljivo sporo imiti-rajući vrtnju Zemlje, a vjetar je fijukao kroz šumu metalnih greda što su se račvale iz stambenih nosača pa sve više u nježnije i nježnije grane, na čijim je završecima bilo spleteno žičano gnijezdo. Točno u sredini, u fokusu toga kiklopskog cvijeta, uzdizao se antenski vršak kao tučak u koji se slijevaju svi mirisi prostora odbijeni od metalnih latica uokolo.

Već tjednima je ovaj ponos tehnike uporno dan za danom upirao pogled svoje metalne mrežnjače u elektromagnetska sijevanja određenog područja svemira u nadi da će iz te kakofonije razlučiti jasne logičke impulse. Prije 28 godina iz tog je radioteleskopa potekla u istom smjeru struja signala, krenula kao pravolinijski usnopljeni slijed titraja prema 14 svjetlosnih godina udaljenom zvjezdanom sustavu, objavljujući njenim hipotetskim stanovnicima da nisu jedini u svemiru. Homo sapiens je bio ponosno uzdignuo njušku prema nekim najbližim zvijezdama i zavijao matematske dokaze o svom postojanju. Zatim je čekao eventualni odgovor.

Ali zvijezde su šutjele. Ipak. sada je s jedne upravo stizao odgovor.

Prvi je elektromagnetski udaj preplavio zdjelu radio-teleskopa kao morski val kad poklopi uleknuće u obalnoj hridi lomeći se na njenim bokovima, pretvoren u povratni stup pjene. Odbijeni sa zidova parabolične antene, združeni u jedinstven vrisak, kvanti impulsa zaigrali su oko maloga antenskog vrška u fokusu. Prijemna elektronska kola radio-teleskopa prihvatila su podražaj iz svoga istaknutog pipka oslobađajući se sapete energije što je sada kao sve moćnija elektronska lavina, izazvana bezglasnom jekom iz svemirskih dubina, protutnjila kroz labirint radio-prijemnika.

Dan kasnije cijeli je svijet saznao sadržaj poruke. Gramatički besprijekorna, logički jasna, kratka, bila je ponovljena više puta na nekoliko svjetskih jezika:



VAŠI SIGNALI NEPOTREBNI. ZNAMO ZA VAS, ALI JOŠ NISTE ZRELI ZA KONTAKT. ŠUTITE I RAZVIJAJTE SE.
Labels:

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B
85 comments
Read more

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln
Post a Comment
Read more

Planeta fer-pleja - Dimitrije Jovanović

     Planeta fer-pleja  Bio je to već treći zvezđani sistem u kome smo nailazili na istu pojavu. Naime, na planetama, baš pogodnim za čoveka — što se tiče temperatura — svuda smo sretali gorostasno bilje, intenzivno zelene boje, koje je neobično brzo raslo ispuštajući ogromne količine kiseonika. Analize naših uređaja su pokazale da su atmosfere ovih planeta još pre stotinjak zemaljskih godina bile gotovo bez kiseonika a da su obilovale ugljendioksidom. U ovom zvezdanom sistemu smo naišli čak na dve ovakve planete — jedna je nešto toplija a druga nešto hladnija od Zemlje, no ipak dovoljno topla da bi mogla da iznedri život zemaljskog tipa. Ovde nam je sinulo da ona možda i nije namenjena evolucionom početku života već prihvatanju života koji je već daleko odmakao u svom evolucionom razvoju. Na padini jedne ogromne planine ove hladnije planete opazili smo kamenu piramidu čija je belina odudarala od okolnog kamenja. Tačno ispod piramide zjapio je ulaz u pećinu i jednostavno n
Post a Comment
Read more